|
|
| < | ožujak, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Zapalite svijeću
Lil' sis
"But it appeard to Dorian Gray that the true nature of the senses had never been understood, and that they had remained savage and animal merely because the world had sought to starve them into submission or to kill them by pain, instead of aiming at making them elements of a new spirituality, of which a fine instinct for beauty was to be the dominant characteristic."
"Life is a great disappointment!"
"Each man lived his own life, and paid his own price for living it. The only pity was one had to pay so often for a single fault. One had to pay over and over again, indeed. In her dealings with man Destiny never closed her accounts.
There are moments, psychologists tell us, when the passion for sin, or for what world calls sin, so dominates a nature, that every fibre of the body, as every cell of the brain, seems to be instinct with fearful impulses. Men and women at such moments lose the freedom of their will. They move to their terrible end as automatons move. Choice is taken from them, and conscience is either killed, or, if it lives at all, lives but to give rebellion its fascination, and disobedience its charm. For all sins, as theologians weary not of reminding us, are sins of disobedience. When that high spirit, that morning-star of evil, fell from heaven, it was as a rebel that he fell."
"Than what should we call you, Harry?" she asked.
"His name is Prince Paradox," said Dorian.
"I recognise him in a flash," exclamed the duchess.
"I won't hear of it," laughed lord Henry, sinking into a chair. "From a label there is no escape! I refuse the title."
"Royalities may not abdicate," fell as a warning from pretty lips.
"You wish me to defend my throne, than?"
"Yes."
"I give the truths of to-morrow."
"I prefer the mistakes of to-day," she answered.
"You disarm me, Gladys," he cried, chatching the wilfulness of her mood.
"Of your shield, Harry: not of your spear."
"I never tilt against Beauty," he said, with a wave of his hand.
"That is your error, Harry, belive me. You value beauty far too much."
"How can you say that? I admit that I think that it is better to be beautiful than to be good. But on the other hand no one is more ready than I am to acknowledge that it is better to be good than to be ugly."
Zašto on ima toliku kontrolu nadamnom? Zašto mu dopuštam da se prema meni ponaša na taj način? A ima drugih... Znam to, svjesna sam toga... Ali ne! Ja padam samo na njegovu jeftinu spiku... Mrzim kad me pogleda onako. Onako kako samo on to zna. Onda ostanem bez teksta. I noge mi se odsjeku. I ne znam kud da gledam. I zavrti mi se u glavi, gubim dah, želim da me samo nastavi gledati... Ali on tada skreće pogled. Buka u daljini mu odvlači pozornost. A ja ponovo ostajem sama...
Volim kad mi tepa. Kad mi kaže da sam njegova mala. Ribica. Volim kad mi poklanja čokoladice. I kad mi kaže da sam posebna. Jedina. Ali znam da nisam... Ima ih još. Vidjela sam ga s njima. Gleda ih kao i mene. Šapće im na uho. A ja ponovo ostajem sama...
Volim miris njegove nošene majice. Volim kako mi njegova trenirka smješno stoji. Volim miris njegovog kreveta. Volim naše razgovore prije spavanja. I kad krivo namjesti sat. I njegov smješan doručak...
Volim sve na njemu... Sve o njemu... Volim njega...
Evo ljudi, pa zaigrajte najgluplju igru na svijetu...
Enjoy...
How Long Can You Hold It?
My time was somewhere around:
45 minutes and 17 seconds!
A znate kak kažu, kud svi tud i ćoravi Mujo. Pa tak i ja na djeti.... Evo jučer mi je bilo mjesec dana, umrla sam od gladi na taj prokleti vodeni dan. Al ostale dane nisam gladna. Samo sam jako željna stvari koje ne smijem jesti. Al nije mi teško ili tak nešto jer je ovo prva dijeta da se rezultati stvarno vide. Evo već sam izgubila 5 kg. Sad da mi je još 10...
Upravo sam shvatila da je za studiranje potrebna samodisciplina. I to enormne količine samodiscipline. Zašto? Pa upravo zbog ovoga - ja sada, umjesto da pripremam ispite za idući tjedan i dva kolokvija za ovaj (od kojih je jedan sutra), postam... Ali to je kao normalno, ne? To je dio studentskog života... Neda ti se učit kak treba, nego ne spavaš noć ili dvije prije ispita, ispijaš kave, štrebaš i zaklinješ se svim bogovima da si to više nikad nećeš dopustiti... I naravno, i idući put ponoviš istu stvar...
Ah, valjda i to moram proživjet... 
Mi ljudi smo stvarno čudna bića. Sami sebi kompliciramo život. Al pretpostavljam da bi bez toga bilo dosadno. Ko bi htio savršen život, bez stresa, bez problema, bez kompliciranih međuljudskih odnosa.. Upravo su te nesavršenosti ono što život čini životom. Tu i tamo ti se mora dogodit nešto loše da bi znao da si živ... Tak to ide...
Pa evo ja malo kasnim s postovima, ko po običaju. Nečeg se primim i onda me to drži par dana, i onda jednostavno zaboravim na to. Al ajde, da ne dužim nego da nadoknadim propušteno. Prije točno tjedan dana, znači 13.12., bio mi je rođendan. I to 19! I ta srijeda mi je bila među lošijim danima. Ne znam zašto. Bila sam nešto loše volje, nisam imala uoće filing da mi je rođendan, a i neki ljudi (meni jako dragi) su se ponašali koda mi i nije rođendan. Možda zvučim egoistično, sebično i narcisoidno, al volim rođendane, a pogotovo svoj. To mi je nekak baš poseban dan. Negdje sam pročitala da to i nije baš tak osobita stvar, jer rođendan djeliš sa još hrpetinom ljudi, al ne znam. Meni je to uvijek bio nekako wow, rođendan. Mislim, nije da se žalim. Neki ljudi su me jako ugodno iznenadili, neki su me samo iznenadili i dobila sam jako puno poklona. Al stvarno jakooo puno. I baš sam si happy zbog toga jer volim dobivat poklone. I to ne samo na rođendan, Božić i ostale dane kad se to podrazumijeva, nego i kad to ne očekujem. I to ne neke ful velke poklone, nego sitnice, ko čokoladice i takve stvari, koje mi baš uljepšaju dan. I jedna osoba to radi u zadnje vrijeme, a ni ne zna kolko mi to znači... Onda sam u petak, 15.12., imala rođendanski party koji su mi organizirali best frend i frendica. I bilo je fenomenalno. Bilo nas je 6 (da,da, znam), al bilo je mrak. Sve meni dragi ljudi, super atmosfera, mrak muzika, i još alkohola (šta se mora, nije teško, lol), ma čista uživancija. Tak da sam na kraju imala osjećaj koda mi je rođendan bio u petak, a ne u srijedu.
Subotu sam provela u krevetu, u stanju mamurluka, a ni nedjelja nije bila drukčija. Samo bez ovog djela bez mamurluka. I naravno, uspijela sam se razboljet, što nije ništa čudno za mene. I sad sam doma, bolujem, surfam po netu, radim čestitke za Božić, a trebala bi učit jer sutra imam kolokvij. Al nije bitno, paničarit ću sutra. Sad idem spavat...
Sinoć kad sam išla doma s predavanja primijetila sam jednu jako zanimljivu stvar. U mom kvartu su prije više od deset godina promijenili imena ulica. To je bilo nužno zbog jednostavnih političkih razloga, jer su do tada ulice nosile nazive nacionalnih junaka bivše nam države. Uglavnom, ženu koja je hodala ispred mene zaustavio je taksist i pitao ju gdje je ulica Kozarečeve Tene. Žena ga je pogleda u čudu i rekla da ne zna. To i ne bi bilo ništa posebno da ne znate da žena živi u mom kvartu cijeli svoj život. Da ste ju pitali za stari naziv vjerojatno bi znala o kojoj ulici pričate i još vam uz to izrecitirala imena susjednih ulica. Al ona ga je samo blijedo pogledala, odmahnula glavnom i nastavila dalje svojim putem. Nadala sam se da mene neće pitat za smjer jer ja nemam pojma di je ta ulica. Mislim, znam da postoji u mom kvartu, al pojma nemam di je.
Činjenica je da jako malo ljudi u mom kvartu (uključujući i mene) zna kako se zove koja ulica. Da li je to zbog Yugonostalgije, pa ljudi sustavno odbijaju naučiti kako se zove koja ulica? Ili im je 10 godina stvarno premalo da nauče nazive 30-ak ulica?
Ako trebate nekome objasniti kako da dođe do određene adrese jednostavno ga uputite po nekim posebnostima te ulice. Npr. ulica kraj crkve, ili ulica od videoteke, ili ulica sa zgradama. Ako pak treba doći do kuće, nemojte mu reći broj. Prije će naći kuću ako se poslužite opisom tipa treća kuća od Matine, ili ona preko puta pa dvije desno od one ljubičaste, itd. Jedine osobe koje znaju kako se točno zove koja ulicu su dijeca. I tako je sinoć onog taksista spasio jedan klinac.
Jedna od dobrih stvari kod te promijene (ako ne i jedina) je što meni, a vjerojatno i drugima sad bolje ide književnost. Zašto? Pa imena ulica su promijenili u imena književnika i njihovih djela. Ja sad jako dobro znam da je Reljković napiso Satira, da je Šenoa napisao Branku, da je Zoranić napisao Planine, itd. Možda ne znam gdje je točno koja ulica, al bar imam 5 iz hrvatskog!
